Svijeća lagano dogorijeva na stolu, kraj mene. I poslednji trag crvene svjetlosti je nestao. Ugasio se. čak je i ona otišla od mene, napustila me. Zvuci laganog sentiša se čuju na radiju. Svaka pjesma me podsjeća na tebe. Sjeća me na dane kada sam bila sa tobom, kada sam imala čitav svijet pod nogama i kada sam ga bacila kao opušak cigarete. Nisam znala da vratim ljubav za ljubav jer... sreli smo se u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i pustili smo neke pogrešne ljude da utiču na naša osjećanja i nače odluke.

Sjećam se onog dana kada smo se upoznali. Sjećam se utakmica koje smo zajedno gledali. Svi su nam zavidjeli na sreći, govorili kako oboje izgledamo srećni dok smo zajedno.

Noćas pada kiša sve jače i jače... Sjećač li se onog dana kada smo se ljubili na kiši? Rukom si zaklanjao moje lice, moju kosu, moje tijelo da ne pokisne. Tog dana si mi rekao da na kraju školske godine odlaziš u Vojvodinu, da ćeš tamo vjerovatno i ostati. Zaljubljenim okicama si mi govorio da nećeš otići jer ne možeš da napustiš svoj grad, svoje društvo, mene! Tješeći tebe, tješila sam sebe i govorila ti da je to za tvoje dobro, za dobro tvoje sportske karijere! Znala sam da te taj put dijeli od mene i po prvi put sam se uplašila jer si mi već puno značio i samo sam te zagrlila. I sad se sjećam tog zagrljaja. Drhtala sam kao uplašeno dijete u tvojim rukama, plašeći se tvog odlaska.

Ipak, Bog nije htio da usliša moje molitve koje sam noćima ponavljala i... ti si otišao! Zahvaljujući mojim glupostima i teškim riječima, uspjela sam da razbijem dva srca, da te otjeram iz svog zagrljaja i pustim da te putevi života vode daleko od mene.

A ja... ja sam ostala sama! Sa svojom tugom, tvojim likom i našim poljupcima urezanim duboko u mom srcu.

Vremenom je svaki kontakt između nas bio prekinut. Ponekad je poneki mladić pokušavao da pređe granicu mog srca, ali ja sam na kraju, ipak, ostajala sama. Pokušavala sam da te zaboravim, ali sam uvijek u drugim očima tražila tebe, tvoju kopiju...

Uzalud... Sve je bilo uzalud... Svaki pokušaj da u tuđem naručju osjetim onu toplinu i ljubav koju si samo ti znao da mi pružiš, da od nekog drugog pogleda srce počne ubrzano da mi kuca, da mi od nekog drugog dodira čitavo tijelo zadrhti... Sve je bilo uzalud!

Zima je polako stizala na naše pragove. Sa prvim pahuljama snijega i moja duša je postajala sve hladnija i tamnija. Rijetko smo se sretali. Na tvojim usnama je i dalje bio isti osmijeh, u tvojim očima stari sjaj, a u tvom zagrljaju se nalazila druga djevojka.

Tokom dugih zimskih noći, zamišljala sam kako joj sklanjaš pahulje sa lica, griješ tijelo, kradeš poljupce i poklanjaš ono što ja nisam znala da čuvam – svoju ljubav! Po ko zna koji put molila sam Boga da vrati vrijeme i izbriše sve greške kojim sam te povrijedila... ali... bilo je prekasno. U tvom životu više nije bilo mjesta za mene.

***

Dugo se nismo vidjeli. Pola godine je prošlo od našeg poslednjeg susreta. Da li je to bila igra sudbine ili velika slučajnost, ja i ti smo se ponovo sreli.

Sjećaš li se... sreli smo se u gradskom parku, tamo gdje smo se prvi put poljubili! Znaš li da nisam mogla da dišem, imala sam osjećaj da neću moći da izdržim... U tom trenutku se u mom srcu probudilo neko novo osjećanje, praćeno starim sjećanjima i nadom o nekoj novoj budućnosti. Pričao si mi o sebi, o svom životu u Novome Sadu, privremenom povratku u naš mali grad... Slušala sam te kao opijena. Nisam mogla da vjerujem da si to ti, ti koji si me nekada volio kao svoju boginju i nikome nisi htio da me daš! Ubrzo si otišao na pripreme. Svakodnevno smo jedno drugom slali poruke koje ću vječno da pamtim. I u tim trenucima si znao kako da me oraspoložiš, kako da vratiš osmijeh na moje lice kada sam tužna. Svaka tvoja poruka i nježna riječ je u meni budila nadu da ćemo ja i ti možda ponovo biti zajedno. Noćima sam slušala naše pjesme i budna sanjala sebe u tvom zagrljaju.

Istina je što ljudi kažu da snovi ponekad postaju java.

Jedne tople julske noći, ponovo sam osjetila dodir tvojih usana. Po prvi put sam osjetila kako u grudima kuca jedno zaljubljeno srce.

Još jedan put nas je dijelio, ali ovaj put sam ja odlazila na ljetovanje.

Petnaest dana je prošlo bez ijedne tvoje poruke, bez ijednog tvog javljanja. Tiho sam plakala i ponovo proklinjala sebe. Bojala sam se da mi još uvijek nisi oprostio one moje grube riječi, da si sa mnom samo iz hira – da bi me povrijedio!!! Plašila sam se da si prestao da me voliš, da ti naš novi početak ne znači ništa! Kroz moju glavu je prolazilo mnogo pitanja, a odgovora nije bilo nigdje. Odgovore si znao samo ti, a nisi htio da mi ih kažeš.

Kući sam se vratila sa željom da te istog dana vidim, zagrlim, poljubim, ali mi se nismo vidjeli ni tog, ni sledećeg, ni dana posle tog. Tvoj odlazak u vojsku se sve više bližio... a ja i dalje nisam znala na čemu sam. Da li da budem srećna što smo ponovo zajedno, ili da budem tužna jer sam polako osjećala kraj – stalno sam pitala sebe. Sa čežnjom sam očekivala svaki tvoj poziv.

***

Za veče 15. avgusta sam živjela kao da mi je poslednje. Poslije dvadeset dana, ponovo sam te vidjela, tvoje ruke su ponovo bile oko mog struka, tvoje usne ponovo na mojim! Osjećala sam se kao u raju, kao ponovo rođena, a sve to zahvaljujući tebi – srećo moja! Sjećam se kada je sat otkucao ponoć, uz lagane zvuke poznate pjesme, zamolio si me za ples... Bilo je kao u snu. Tiho si mi pričao i poljubio me. Osjećala sam tvoj dah na svom vratu i tvoj miris svuda oko sebe. To veče sam upoznala tvoje roditelje, a tvoj mlađi brat se stalno smješkao kada je prolazio pored mene. Bože, kako sam samo bila srećna! Pod nebom punim zvjezda, topila sam se u tvojm dodirima i čarobnim šaptanjima.

Nadala sam se da je sreća najzad došla i na moja vrata, da i ja mogu slobodno da volim i budem voljena, ali... tri dana pred tvoj odlazak, nazvao si me i rekao da želiš kraj!

Sa tugom u srcu sam slušala kako ne želiš da se vežeš, da si u Novome Sadu imao dužu vezu i da nisi spreman za novu!

Zoru sam dočekala budna. ^itavu noć sam plakala i na taj način pokušavala da izbacim sve iz sebe, ali ti si i dalje bio u mom srcu. Nisam mogla da ubijedim sebe da više nismo zajedno. Te noći kada si mi bio potreban više nego ikada u životu, te noći kada se čitav moj svijet rušio, kada mi je bila potrebna samo jedna tvoja riječ, jedna tvoja nježnost – ti si me napustio. Nisi bio tu da mi pomogneš, da uz tvoju podršku prebrodim težak trenutak u mom životu. A znao si koliko si mi bio potreban! Svi naši zajednički trenuci, naše male ludosti, naši trenuci nježnosti – otišli su u nepovrat.

***

Vratio si se. Započeo si novi život. Vojska te je mnogo promijenila. Uozbiljio si se... A ja... Ja sam i dalje ostala ona ista, još uvijek želim da uživam u tvom naručju, da i dalje slušam riječi sa tvojih usana. Ne mogu da prihvatim činjenicu da si tako brzo zaboravio ljubav u koju si mi se nekada kleo. Reci mi kako da ubijedim srce da ne misli na tebe! Kako da mu kažem da ti više nisi moj! Kako da sakrijem suze u očima i tugu u mom pogledu! Kako da smirim tijelo da ne zadrhti svaki put kada u vazduhu osjetim tvoj miris!

Vrijeme prolazi, dani brzo teku, a ja te i dalje volim. I dalje sanjam da ćeš me uveče nazvati i poželjeti da lijepo spavam i slatko sanjam. Svako veče sanjam kako si samo moj, a onda se probudim... i tiho plačem.

Ne mogu da prihvatim činjenicu da više nisi moj! Tako te želim! Teško mi je da glumim sreću pred drugima, da se smijem kada prođeš pored mene! Tvoj pogled me tako boli! Pitam se da li sam ja ovo zaslužila, a sve sam ti pružila? Znala sam kako da ti ugodim, da se tvom dodiru i poljupcu prepustim, ali jedino nisam znala kako da te zadržim.

živote moj, vrati mi se! I dalje sanjam da se srećna budim – a srećna nisam. Sreća mi je okrenula leđa one noći kada si otišao od mene!

***

A bili smo na samim vratima raja. Nedostajao nam je samo još jedan korak do sna. Ali... ti nisi htio da u raj uđeš sa mnom. Okrenuo si mi leđa i ostavio me uplakanu. Otišao si nekoj drugoj u zagrljaj. ^ujem da si stalno sa njom, kažu da je voliš. Nju voliš, a ja... pitam se šta ja sada predstavljam u tvom životu. Da li me gledaš kao poznanicu, kao svoju bivšu djevojku ili još uvijek duboko u svom srcu osjećaš nešto prema meni? Svaki dan te viđam, svaki dan osjećam tvoj pogled na sebi. Ima nešto posebno u tvom pogledu. ^esto pokušavam da izbjegnem susret sa tobom jer nemam snage da gledam te oči koje su mi još uvijek tako drage. Ponekad poželim da te nazovem, da ti čujem glas, da se pretvaram kao da se ništa tužno nije desilo između nas. U glavi mi stalno odzvanjaju tvoje riječi "Volim te". Samo si me bio lagano zagrlio i tiho šapnuo te dvije čarobne riječi. Bilo je posle tebe i drugih koji su mi to priznali, ali niko to nije znao da uradi kao ti. Po tvom glasu sam mogla da vidim koliko ti znači što si mi ti rekao i sa koliko iskrenosti si to rekao. Znala sam da govoriš istinu. Evo, i poslije duge dvije godine, svih prolivenih suza, neprespavanih noći i časova provedenih razmišljajući o tebi, i sada poželim da se ponovi ono vrijeme koje smo zajedno proveli.

Znaš li šta me najviše boli? Laži, te odvratne laži koje stalno slušam o tebi, o sebi, o nama. Pričaju da si me varao, da me nikad nisi ni volio. ^ula sam neke priče koje sam, navodno, ja govorila o tebi. Priče i riječi koje nikad nisu prešle preko mojih usana. Bojim se da su te laži još jedan razlog za tvoje ponašanje prema meni. Pokušavam da ne slušam te glasine, ali i pri samoj pomisli da ti vjeruješ u njih, srce mi se slama.

Evo, ponovo se spremaš za odlazak u NS, ali ovaj put ostaješ tamo. Ali, ako me makar malo voliš, ako ima nade za nas, pogledaj me kao nekada, reci mi ponovo "volim te" i oprosti mi...

Jedan mladić reče:  Govori nam o Prijateljstvu.

I on odvrati govoreći:

vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.

On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.

On je vaša trpeza i vaše ognjište.

Jer, dolazite k njemu:gladni, i ištete od njeg spokoja.

Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći

„ne“, niti se suzdržavati od „da“.

I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;

jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve ćežnje,

sva isčekivanja rađaju  idijele s radošću koja se ne izvikuje.

Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se:

jer, što najviše volite u njemu može biti razgovjetnije

Kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.

I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.

Jer ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite

tajne nije ljubav nego bačena mržnja:hvata samo što je beskorisno.

I neka vaše najbolje bude za prijatelja.

I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.

Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme.

...............

Ne mogu da vjerujem

Da si to ti,

Moja sretna zvjezdica,

moja radost s lica, moj život i moj san,

moja noć i moj dan,

moja utjeha i nada,

moja sreća i tuga,

al´ sve to mi uze druga...

Ja nisam znala tada

Da ti voliš nju...

Bio si u mom oku sjaj,

Moj početak i moj kraj,

Moja tišina i moj mir...

Odvukao si me u najdublji vir,

Jer si me varao s njom...

A sad, i ne znam te više...

Šta se dešava, i ja se pitam?!

Pretvaramo se u strance,

Potpune neznance...

Kako i ne bi?!

...Pa ti si s njom...

Sve ovo ti pišem,

Tugu da izbrišem,

Da zacijele rane,

Da zaboravim one dane,

Da vratim slobodu ptice,

Da vratim osmijeh na lice....

Ali ne ide,

Ne ide, jer te volim...

Voli te i ona, a ti...varaš i nju...

I samo još da ti kažem,

Nije istina da za ljubav

Ne postoji lijek...

Postoji lijek

GADE ZBOGOM ZAUVIJEK....

I u samoci i u tugi,ja se tebe uvijek sjetim,

jer ti si moj Drug,

ti si ono moje skloniste,

moj prostor,

moje odmaranje,

ti si kao drugi dio mene,ali bolji,dosta bolji.

Samo ti znas da ja postojim i kada nisam tu,i kada me nema,

Samo ti znas me posjetiti da sam ziva,kad umirem,

Samo ti znas biti tu kada mi je lose,

Samo ti znas biti tu da me zagrlis,

Samo ti znas biti ono svjetlo na kraju tunela,

Samo ti znas da sam tu,

Ti znas to me podsjetiti.

Ti nisi kao on,nisi cudoviste i nisi san,

Ti nisi ni bajka ni price za malu djecu,

Ti nisi kao oni da me muce i tjeraju u beskraj,

Ti nisi los,drzak,lazan,cinican,

Ti si moj prijatelj i ja te cijenim.

Kao suza koja sama krene..

..jos me oni osjecaji mame,

..jos sam dijete koje s ljubavlju te gleda,

        ..jos sam tu,tu sam !

ne zaobilaze me i dani tuge,ni bola niti samoce,

         ali ni ljubavi srece zelje mirisa i ceznje .

Tu si ali ne zadugo,

   '' Jer ljubav je slijepa sve dok se ceka...

Sve dok samo od sebe nagovjestaj da !''

    Ne dozvoli ine brani se od mene ,

Jer ces time izgubiti oboje.

Danas sam pozeljela zavuci se u njegov zagrljaj...

Da mu pricam i sutim...Da slusamo skupa ovu kisu...Da me ljubi onako kao sto on zna...Jer,ipak,on je jedini poslije tebe...Koji je uspio da mi znaci barem malo.On zasluzuje sve...I mi zasluzujemo sansu...I moram polako,jer prebrzo nisam znala...I sad se stedim,a znala sam tebi da dajem sve...2 sedmice danas...Lijepo ga je imati u zivotu...Vedro...Slatko...Maleno...Moje.I nije da ne zelim biti sretna,ja to jednostavno ne znam...Ironija.Tebi sam vjerovala,a nikad nisam imala razloga...A u njega mnogo sumnjam...Bar se suzdrzavam da ga ne opterecujem ovim glupostima...Nije on kriv za moj i tvoj neuspjeh...Nije kriv za nijednu moju sumnju...Jer,on je novi u svemu ovome...I on je mlad,i tek uci kako da voli...A ja hocu da naucim kako da volim nekoga ko zna da voli...Bojim se nove sebe,ove s njim...Moram da budem drukcija,a jos me drzi proslost...I nije nista do njega,do mene je sve.Toliko se bojim da ne uspijem u ovom svemu.

Ne traži  od mene da ostanemo prijatelji...

Samo se toga bojim...

Kako ću ti pogledati u oči?

Šta ako vidiš da te još volim?

Ne traži od mene prijateljstvo,

ne diraj stare rane,

pusti da zaboravim ljubav,

tebe i prošle dane...

Reci mi barem na kraju da li se imalo kaješ

Što sama provodim noći,

dok drugoj ti sebe daješ????....

Ne pitaj me drugarice, zašto

Suze lijem, ja ga volim srcem cijelim,

Iako to ne smijem!...

Ne tješi me , ja te molim,

Daj mi sliku da ga gledam,

Ti bar shvataš da ga volim,

Da ga nikad nikom ne dam!...

Ne briši mi suze s lica,

Pusti dušu neka boli,

Zar ga druga djevojka uze,

Kad ga moje srce voli?!...

Kada umrem ti mu reci

Da voljela sam samo njega,

Obriši mu suze s lica i

Oprosti mu u ime moje,

Oprosti mu nakon svega?!....

     01.01-prati te ljubav
02.02-srest ćete se
     03.03-jako te voli
         04.04-nikad te neće zaboraviti
                 05.05-ozbiljno će se zaljubiti u tebe
06.06-pomirit ćete se
07.07-vara te
08.08-ljubomora
     09.09-telefonski poziv
10.10-plavi dečko te želi vidjeti
11.11-jedan dečko te voli
12.12-sex
13.13-crni dečko te voli
14.14-želi tvoj poljubac
15.15-želi te opet
          16.16-dogodit će se nešto loše
17.17-poljubit će te
18.18-dugo će te voljeti
19.19-netko koga neznaš te voli
20.20-čeka te
      21.21-sviđaš se onom na kojeg misliš
22.22-vidjet ćete se
23.23-predložit će ti ...

                                               ******

                                          NA PUTU LJUBAVI

Dok noć polahko pada, dok  sjaju zlatne zvijezde, gledam oči tvoje te , dok govoriš mi VOLIM TE...Govorio si mi lijepe riječi pune nježnosti i topline, nikad nisam mogla pomisliti da ti, ustvari , NE VOLIŠ ME.Vjerovala sam ti opet sve i mislila da me voliš, al´ nisam znala da ti iza kule laži stojiš.A, sad,mi je sve jasno, jer znam da voliš nju, moju najbolju drugaricu!Njeno srce za tobom vene, iako neće da prizna  VOLI TE  i ne želi da druga ima te...Znam da je voliš, samo ne želiš mene da povrijediš, ali ljubav, ipak ću te voljeti, jer znam da će tvoje srce za njom vječno PATITI...I zato:BUDITE ZAJEDNO, JA VAM ŽELIM SREĆU NA PUTU VAŠE LJUBAVI JA STAJATI NEĆU....!!!

**************

JEDINO MOJE, NIKADA TE NEĆU ZABORAVITI

Eh, ljubavi, sjećaš li se kada si me pitao šta će biti kada raskinemo?Ja se sjećam...Tada sam ustvari vidjela koliko ti je stalo do mene...Sa suzama u očima si me tužno gledao...Ipak, nisam mislila da bi se to moglo desiti nama, meni, i to uskoro...jer sam te voljela, jer sam mislila da me voliš...Jer tako si rekao, a ja sam ti vjerovala, jer bez obzira na to što sada kažeš, znam da si me volio...I izgleda mi pomalo čudno sve ovo...Sve je skoro već prošlo...A ja sada se sjećam svega toga...Brine me to što ne znam da li se ti sjećaš toga...Toliko puta sam poželjela da u moj život ne dođe nijedna druga ljubav poslije tebe...Željela sam da ovu ljubav nikada ne izbriše neka nova, željela sam da zauvijek budeš moj, da zauvijek budem tvoja...Ali, bojim se da se moje želje neće ispuniti...Već i sada te zovem:“LJUBAVI“, ali mi srce nije ispunjeno toliko kao prije...Ne znam šta mi se dogodilo, ali imam drugačiji osjećaj, nešto novo, nešto nedefinisano...I, znam da ne bi trebalo biti, ali već te polahko pokušavam preboljeti, već polagano odlaziš iz mojih misli i pitam se zašto...Željela sam da te zauvijek volim, da poslije tebe zaključam svoje srce i ne dopustim drugom da ga više osvoji, jer sam znala da ću patiti...da ću patiti , jer ne volim tebe...A poslije tebe...ne znam da li ću voljeti...Samo se mogu nadati...Ne znam šta sad osjećaš prema meni, ne znam...Da barem znam zašto si raskinuo...Ni to se nisi potrudio, tek toliko, običnu poruku da napišeš, da mi kažeš...ne znam da li me voliš...ali postoji jedan dio mene koji ne želi znati, koji te želi zaboraviti...I, vjeruj mi, jedino moje, uspjela sam te preboljeti, ali te zaboraviti...to nikada neću uspjeti, nikada...Možda u moj život useli neki novi, ali ti ćeš zauvijek biti jedna prekrasna uspomena u mom srcu...Uvijek ću se sjećati svega što nam se dogodilo...Možda će biti teško izbrisati tebe iz misli, ali pokušaću...Možda će biti teško zaboraviti tvoje poljupce, ali proba ću...I, evo, dok me sada drugi grli i ljubi, ja još uvijek osjećam tebe na svojoj koži...Ali, nadam se da će i to proći...Da ću drugom moći pokloniti ono nešto što tebi nisam stigla, ili nisam mogla....

          ***********
Gitaro, zajecaj, dok duša pati,

Cigane, sviraj, ljubav mi vrati!

U gustoj noći prepunoj dima,

Čeznem za tvojim

SMEĐIM OČIMA....!

*********

Bilo bi suviše ludo da te još uvijek volim,

bilo bi suviše nisko da te za ljubav molim...

Al´ život je takav, nosi iznaneđenja,

od kada sam te upoznala, samo razočarenja.

Voljela sam te , al´ me nisi shvatio, možda zato što nikada

kao ja nisi patio...Sada više ne želim da mi se ponovo vratiš,

želim samo da te boli i kao što sam ja da patiš!....

Uspomene...

Evo opet stiže proljeće,

Evo opet mala lasta dolijeće...

A meni opet iz oka suza kanu,

Malo poleti i stade mi na dlanu.

Ugledah u školi onu malu klupu,

Sjetih se nas, onu našu grupu...

Sjetih se drugarstva našeg sretnog,

Nijedno trenutka nije bilo sijetno.

Sjetih se onog našeg smijeha,

Onog našeg slatkog grijeha.

Sjetih se naše klupe, naše table male,

A na njoj zadaci, poruke, pisma i šale.

Evo sjetih se kad smo sve djelili,

Jedni drugima sve najbolje željeli.

Nismo željeli da to doba ikad prođe,

Da neko drugi u život dođe...

Ali, eto, drugovi moji,

Sada nam se puti razilaze,

Ostanite zauvijek svoji,

Ne dolazite da vas ikad gaze...

Koračajte ponorno životom svojim,

Znam da to znate, nimalo se ne bojim,

Živite sretno u svom miru,

Al´ pustite nekad da vam sjećanja naviru.

Nemojte nas ostale nikad u zaborav dati,

Morate tome u kraj stati,

Pustite da vam suza iz oka krene,

Sjetite se društva, sjetite se i mene...

Sjetite se kad smo osmi razred bili,

Ništa jedni od drugih nismo krili,

Sjetite se onih naših svađa,

Jedna dobra, jedna loša, jedna slatka, jedna slađa...

Ne zaboravite našu školu, naše klupe, društvo naše,

Nosite u sebi uspomene naše...

Sjetite se šta smo nekad davno bili,

Jedni drugima bili smo mili...

I, evo prođoh pored škole,

Sjetih se svega i srce i duša da me zabole,

Sjetih se onih naših đačkih dana,

Na srcu mi ostade duboka rana....

E ovo je napisala jedna moja drugarica i meni je pjesmica pravo dobra...